D(ungeons) & D(dragons) & D(rinking)

Listen travaler to mighty deeds of unmighty adventurers.

14.08.2006.

Mala obavijest

Otvoren je forum za RPG pa bih molio svakoga sa sklonostima ka ovome da se prijave na forum. Vec izgleda iznimno interesantno, a biti ce i ubuduce.

Tyr

10.12.2005.

THE BIG FIGHT

Pijana Družina je pronašla ono što je tražila. Iako su se sami sebi čudili kako su u tome uspjeli ipak su došli do mjesta prema kojem su prije mnogo, mnogo vremena krenuli.
Čudni vilenjaci ih odvedoše do još nekog čudnijeg čovjeka koji je bio u društvu veoma čudnih ljudi koji su ih svi zajedno s čudom gledali. Nakon kratkog, ali jezgrovitog i nadasve uvjeravajućeg razgovora, Pijana Družina uvjeri svoje domaćine kako su tu da pomognu, bla bla bla, te da će biti zadovoljni ako im samo dadnu kakvu nagradu, po mogućnosti u alkoholu.
Pogledavši ih čudno, vođa kampa u kojem su bili sa zadovoljstvom prihvati ponudu uz obećanje da će dobiti alkohola koliko mogu popit. Na njegovu žalost, nije bio svjestan da će s tom rečenicom da upropasti svo blago koje su njegovi preci desetcima generacija vrijedno prikupljali nauštrb jadnih seljaka.
Zaključivši ugovor tako što su svi pljunuli u jedan bokal koji je Integro ispio, Pijana Družina dobi zadatak. Vođa kampa im dade oko 2000 ljudi da ih vode (jadnici, nisu bili svjesni što ih je zapalo) te da mu osvoje njegov stari dvorac. Nema problema, rekoše i pomisliše si osim Remathora i dadoše se na zadatak.
Prvo su dobro isprepadali svoje jedinice, koje su zatim napili i na kraju natjerali sa srljaju na dvorac.
Bitka je bila, kako se to kaže, najblažim riječima, bože sačuvaj.
Integro je uporno svoje seljaka naoružane vilama i kamenjem tjerao na dobro obučene snage branitelja, pa su jadnici izginuli svi do pretposljednjeg kojeg je Integro od muke ubio da bi postigao potpuni gubitak.
Sigman je, po običaju, sve to zbunjeno posmatrao bacajući s vremena na pokoju magiju niti sam siguran u čije redove.
Remathor je pokupio neke hrmpalije misleći da su mu rođaci, stao u sred belaja i derao se okolo koliko mu je pijano grlo to dozvoljavalo.
Mrki je vodio neke bolje ratnike, ali pokazao je svoje (ne)umijeće tako što ih je doveo skoro do potpunog istrebljenja.
Yeti je bio fol malo pribran pa je uspio da sa archerima skine par neprijatelja i kod njega se sve na tome završilo. Ah, da, njegovih jedinica je preživjelo najviše. Čak šestorica.
Kada su shvatili da je belaj odnio šalu prihvatiše se naši junaci svoga starog načina, zgrabiše oružje i krenuše sami u bitku protiv nebrojenog neprijatelja. Pobiše ih do zadnjeg (na njihovu sreću, ili pak nesreću, nisu skonatali da su 2000 ljudi vodili u borbu protiv pedesetorice).
Pobivši konačno sve što je hodalo (čak i čitavu populaciju jednog mravinjaka te zmiju koja se tu našla u prolazu), naši hrabri junaci uđoše u dvorac kojim protrčaše u svom maniru. Doslovno.
Integro je zapeo negdje usput (kasnije je tvrdio da nije ništa silovao, čak ni žene), Sigman je zalutao u neku biblioteku gdje je sve u orgijskom zanosu popalio, Mrki je našao neke paževe koje je odlučio naučiti odrećenom umijeću, Yeti pronašao podrum (ko bi rekao) gdje se nalazilo mnogo, mnogo alkohola (izvori tvrde da se bio izgubio na par mjeseci), a Remathor ko Remathor nije radio ništa.
Integro je usput ubio nekog zamaskiranog lika za kojeg se ispostavilo da je boss, ali to nije nikad ni saznao ni skonto.
“Đe'e taj alkohol!!!???” upita Integro.
“Poslužite se,” reče im vođa koji je dobio svoj dvorac nazad ne shvaćajući da će ga za okrugla tri mjeseca morati staviti pod hipoteku da bi otplatio sve ono što je Pijana Družina na kraju popila.

DM Mladen “Tyr” Vuković
10.12.2005.g.

15.10.2005.

PUSTINJSKE RADOSTI

Nakon mamurluka koji je Pijanu Družinu držao nekoliko sedmica (???) odlučili su da nastave svoj put ka jugu. Naime, Sigman je negdje u svojim spisima uspio da iskopa nekakvu mapu koja je govorila da moraju preći pustinju i da bi nakon toga trebali da nađu ono što traže. A što su to tražili, nisu imali pojma, a još ih je manje i interesovalo.
Opskrbiše se oni tako svim i svačim. Oružja, oruđa, žene, kamile, puno alkohola i konji da ih ugriju u hladnim zimskim noćima. Ups, samo malo. Idu u pustinju. Sranje, već su krenuli. Kasno se sada za vratit.
I idu oni tako i idu. I idu oni tako i idu. Sunce peče i peče. I idu oni i idu. Sunce peče i peče. I tako dalje, i tako dalje.
Jednoga dana im se nešto prikaza. Naravno, pripiti i opaljeni po glavi sa litrima alkohola odmah su prošli pokraj te prikaze iz dva razloga. Prvo. Nisu je vidjeli. Drugo. I da jesu mislili bi da je to fatamorgana što je inače pojam koji ne postoji u fantasy-u.
Prikaza se uporno prikazivala što joj i jest dužnost, a Družina ju je uporno zanemarivala. U stvari, nije vidjela. Kada je prikazi već konačno dopizdilo da im se prikazuje, Integro su se oči malo razbistrile od silnoga alkohola i on je konačno ugleda. Međutim, ono što je ugledao mu je odmah vratilo oči u prvobitno stanje.
Pred njima je stajao lich king. I to ne bilo kakav lich king već Szas Tam himself. Još kad bi oni znali ko je to. Međutim, i on je po prvi put u životu, zbog nekog nepoznatog razloga, bio pristojan pa ih nije odlučio ubiti te ih samo upozori da ne idu kuda već idu. Nesreća je bila ta što ga svi ostali osim Integra nisu ni skontali, a taj jadnik su bio onesvijestio kada je ugleao prikazu. Tako je Družina nastavila svoj put, a Szas Tam je po prvi put u životu rekao sam sebi “Koji k***c??? Evo glave ak' sam vidio veće budale.”
Tako je Družina nastavila svoj put se do jednog dana kada se desilo nešto novo. Mala napomena. Družina je putovala cca. 4 dana, al' zbog alkohola u fantasy svijetu kao i zbog alkohola i stvarnom svijetu to putovanje se produžilo na nebrojeni broj dana.
To novo što se desilo bio je neki hram u sred pustinje. I baš kada su počeli raspravljati na svoj tradicionalni način (Integro vs. Ostali) pod njima se počela trest sama zemlja, ovaj, pijesak. Ne, to nije bilo zbog njihovih bučnih glasova nego se nedaleko od njih pojavio desert worm. Jadnik ih je pokušao uplašiti sa svojom pojavom, ali su hrabri junaci bili toliko znaeseni u raspravu koja je do tog trenutka dosegla do onog klasičnog “Ja sam najljepši i najjači!” da je jadni crvić pokunjeno zarovio natrag u zemlju, ovaj, pijesak.
Kada je rasprava već došla do toga da Integro suče mačeve zemlja i pijesak se se toliko zatresli da su konačno skontali da nešto nije u redu. Okrenuli su se oko sebe i ugledali na tisuće i hiljade tih crvića, koji su, by the way, veličine zgrade.
Sva daljnja rasprava je pala u vodu koje nije bilo u pustinji jer su shvatili da moraju u hram. Jedino je Mrki kontao da se može malo boriti jer su to ipak samo crvići. Sva sreća pa je neko iz mase mislio na njega i odvukao ga u sigurnost jer je DM-u konačno dopizdilo i htio je nekoga da ubije.
Ušli su oni u hram kojim su lutali pravo da bi na kraju izišli u nekoj oazi gdje su ih dočekali neki čudni vilenjaci abnormalno špicastih ušiju i ćelavih glava.
“Pa, đeste vi?” upitaše ih.
“Evo nas,” odgovori Integro za sve.
“Kamo vas prije?” upitaše ih.
“Ma, tu i tamo malo zalutali,” odgovori Integro za sve.
“Hajde idemo. Dernek uskoro počinje,” rekoše im i krenuše među palme.
“Dernek???” reče Družina u glas međusobno se gledajući.
“Čekajte naaaaaas…” dreknuše se za njima svi osim Remathora koji je bio nepismen da kaže tako sofisticiranu rečenicu.

DM Mladen “Tyr” Vuković
15.10.2005.g.

06.10.2005.

MORSKE AVANTURE

Svoje velebni put prepun avantura hrabra družina je nastavila prema jugu i onomu što im je nekada davno netko bio obećao. Još kada bi se netko od njih mogao sjetiti zašto su uopće krenuli na put možda bi i bilo kakve koristi od svog tog njihovog razbijanja tupih glava i ispijanja svega što se nazivalo tekućinom.
Negdje uz put su ganjali nekakve konje. Naime, već su bili poznati junaci pa su uspjeli skontat da bi bila itekakva sramota da u grad ujašu bez konja. Zato su odlučili da ujašu s konjima. Bože sačuvaj logike.
Trčkarali su oni tako za jadnim i preplašenim konjima dok ih nisu safatali dovoljno za njihove potrebe. Uzjahavši ih (to su uspjeli skontat) nastavili su prema jugu dok ne dođoše do nekog obalnog grada. Eh, sada je nastupio problem. Većina ih je htjela da posjećuje bordele dok je manjina htjela da nastavi put. Začudo, ponavljam, ZAČUDO, uradili su ono što se Integru radilo. A to je bio posjet bordelu. Kako se završio taj posjet, dovoljno je se samo prisjetiti prošlog. Jadnici.
Sutradan su se počeli teturati ka luci da unajme kakav brodić i da preplove more. Integro i Remathor su udruženim snagama prepadanja i kužnoga daha “uspjeli” “nagovoriri” nekoga kapetana da ih primi na brod. Mrki je u međuvremenu sve safatane konje poklonio nekom čikcu u luci. Integro je popizdio na njega jer je uspio shvatiti da je Mrki popularniji i obožavaniji od njega. Izbila je klasična prepirka između njih dvojice koja se zasnivala na argumentima “Ja sam jači!” i “Ja imam bolji mač!” dok je taj isti čikac samo prepredeno otišao i preprodao konje oko kojih je izbila tolika frka.
Nekako ih smirivši, Sigman ih potjera na brod uz pomoć svoga repertoara magija kojih je tako brižno i vrijedno sakupljao.
Ahoj, zaploviše junaci u daljnju avanturu obavezno nakrcavši brod alkoholom. Zbog dodatnog mjesta su izbacili svu posadu u more.
Negdje na pučini ih presretoše nekakvi gusari. Svi su presretni skočili na palubu da se malo počaste s novom krvlju svojih žrtava. Međutim, gusari imadoše nekakve magove koji su konstantno pucali Lightning Boltove po Integru. Pitam se zašto po njemu. Dok je se on, jadnik, nastojao oporaviti od svega što su na njega bacili, ostatak družine je slasno i strasno poklao i pokrao sve što je bilo na raspologanju.
Iznenada, shvatiše da imaju i viška brodova te da su ti gusarski brodovi bili u stvari trgovci medovinom. Nastupi neopisivo veselje!
Nakon krivudanja po moru (Integro i Remathor su se smjenjivali za kormilom dok je Yeti bio zadužen za jedra) uspješe uploviti u neku luku, a u tom procesu uplovljavanja uništiše i čitavu svoju flotu, ali i skoro sve i jedan brod koje je bio uktovljen u luci.
Ruku pod ruku krenu se Družina teturati po ulicama grada tražeći bordele i tea-shopove. Nakon što se pronašli prvo drugo, pa prvo krenu nezapamćeni dernek.
“Druže Mrki,” pijano će Integro. “Jesam li stvarno lijep k'o što tvrdiš da jesam?”
“Naravno, druže Integro,” još pijanije će Mrki.
“Druže Rema,” opet će Integro. “Što si nepismen?”
“Remathorrrrr,” napušenim glasom će barbar.
“Aha, što odma' ne reče,” sa razumijevanjem će Integro.
A iz prikrajka progovori Yeti: “Nosite me kući. Ne mogu više.”

DM Mladen “Tyr” Vuković
06.10.2005.g.

02.10.2005.

POKLEKNUĆE PIJANE DRUŽINE

Družina je zanoćila u gradu i iskoristila veoma rijetke trenutke u civilizaciji da naprave dobar dernek.. To je podrazumijevalo mnoštvo alkohola, čudnovate trave koje pomažu probavi i vidu te neizbježni posjet bordelu. Integro se nastojao pokazati muškarčinom tako što je poveo osam žena u sobu da bi ga nakon deset minuta maleni polutanski rogue Rannos nekako iznio iz bordela i strpao ga u krevet. Mrki se htio pokazati kao dobar, lijep, fin i pristojan paladin te je svečano izjavio da on neće s njima da ide u bordel. Naravno, išao je sam.
Samim jutrom skupina pristojnih građana, udruženje bijesnih mama i gradske vlasti su ih odmah izbacile iz grada uz upozorenje da se više nikada tu ne pojavljuju. Kuda Pijana Družina prođe ni pekmez ne pomisli da sazrije.
Iznenada su ugledali Remathora. Sklepao si je neki splav i plovio rijekom na njemu. Istoga trena su ga ustopali te zajednički produžili niz rijeku opijajući se riječnom vodom zato što ničega drugog nisu imali, a morali su piti.
Sretno su tako uplovili u neko jezero gdje ih je, navodno, dočekao neki belaj. Naime, neki tamo kraken je isplivao iz mora da malo gleda nebo. Integro, Remathor i Yeti trijezni kakvi jesu i zbog toga veoma, VEOMA sjebani odmah skočiše u vodu i raščupaše jadnika samo sa zubima. Krvavi i bljutavi, i što je najgore, i dalje trijezni, isplivaše na obalu. Taman da dođu sebi kad ih nešto novo dočaka.
Neki alienski lik ih je dočekao sjedeći na stijeni. Ugledavši ga Pijanci se odmah zaletiše da ga sliste sa zemljom kad tamo, on ih telepatski prikovao za zemlju. Hrabri junaci su po prvi put u svom životu shvatili da je netko jači od njih i iste sekunde počeše plakati i moliti za milost da ih pusti, a oni će mu zauzvrat učiniti sve. AMA BAŠ SVE! Šta je bilo poslije toga ni DM se više ne sjeća, ali se zna samo da je Družina otišla u neku obližnju pećinu da ispune svoja dana obećanja tome strancu. Što se tamo dešavalo nije ni za čije uši.
Kada ih je stranac izmorene ostavio pojaviše se neka stvorenja iz druge dimenzije. Isfrustrirani i puni gnjeva zbog onoga što su morali da urade, bijesnu su napali stvorenja ne davši im priliku niti da kažu svoje miroljubljive namjere. Par zamaha, puno promašaja i nakon dosta minuta jadna stvorenja se nađoše neslavno mrtva u nekoj pećini Bogu iza tregera. Krvožedni junaci su nakon toga mogli još samo da pokradu sve što se moglo pokrast, a najveća radost je nastupila onoga trena kada je vječno snalažljivi Yeti pronašao bočicu kolonjske vode i etanola. Veselje i pomamu koja je nakon toga nastupila je nemoguće opisati riječima. Pijani Družina je konačno dobila novi alkohol i to je bila najbitnija stvar. Uskoro su čak zaboravili što su onome strancu trijezni morali da urade.
“Ehej! Opet smo pijani!” presretno će Integro.
“Jašta! Šta ima ljepše od toga!?” neko ga na nesreću upita.
“Čuj, šta!? Pa, ja! Ima li išta ljepše od mene!?” Integro će.
“Pa…” pokuša paladin Mrki.
“'Oš reć' da ja nisam najljepši!? Jel!? To 'oš reć!?” napasno će hrabri Integro.
“Pa…” opet će Mrki.
“Vadi taj mač dok te nisam zasjekao kako te ni babica na porodu nije zajsekla!”
“Pa…” Mrki će.
“Ja da nisam najljepši!? Ja sam i najjači i najljepši! Ho'š da vidiš!?”
“Neću,” pokunjeno će Mrki.
“Ha ha! Znao sam!” završi daljnju avanturu Integro.

DM Mladen “Tyr” Vuković
02.10.2005.g.

30.09.2005.

FELLOWSHIP OF THE DRUNKEN

Samozadovoljni i ponovno pijani hrabri supatnici odlučiše da je vrijeme da prestanu piti te da nastave svoj časni pohod na novo zlato, svježu krv i tuđe žene. Zato su se uputili na jug.
Konji su ih jahali (nisu skontali da ide obrnuto) da bi onda jednoga dana susreli nekog mekušca koji je navodno bio paladin. Integro ga je hrabro izazvao na dvoboj prkoseći mu sa novim mačem kojega je tako krvavo stekao. Jadni paladin se pokunjio pod njegovim snažnim zadahom te ih na kraju lijepo zamolio da mu pomognu da oslobodi svoga prijatelja koji se nalazio zarobljen tamo negdje. Tek kada je obećao burad medovine začinjenu sa mladom krvlju djevica, družina je pristala.
Došli su u neki stronghold koji je poslužio kao utočište jadnim duergarima te su se bahato i krvavo pozabavili s njima. Prvo su popili po jednu, zatim su se međusobno udarili glavama da bi onda, konačno, počeli sijati smrt, pokolj i sjemenke žita među svojim “strahovitim” neprijateljima. Konačni rezultat. Pijana Družina 34: Duergari O.
Negdje su usput pronašli i toga paladina kojega su navodno trebali da spasu i to su uradili tek nakon što su se propisno iživili nad njim. Oslobođen okova paladin Mrki je s mržnjom pogledao Integra, ali je to ovaj, pijan kakav jest, samo zanemario. Nastaviše dalje nezadovoljni sa dosadašnjim plijenom.
U drugom dijelu su pronašli još duergara, a paladin Mrki se malko zaletio u borbu zaboravivši da nema niti oklopa, niti oružja niti muškosti koju su mu kolege iz Pijane Družine oduzeli. Na njegovu sreću, daljnje sramote ga je spasila družina (po drugi put) tako što su sa užitkom namlatili sve što se moglo namlatiti. Vođa duergara ih je dočekao sa nekim čačkalicama koje su njima na kraju poslužile da iščačkaju sav onaj alkohol između svojih zuba.
Maleni rogue je pronašao još neki prolaz i uspio je ostale nagovoriti da ga slijede dalje jer kraj avanture uvijek znači nešto novo i dobro za Integra.
Na kraju ih je dočekao neki čudak sa alienskom glavom i nekim pipcima što iz nje strše i uspio ih je je***at nekoliko minuta sa svojim beskonačnim teleportacijama da bi na kraju napravio fatalnu grešku tako što se teleportirao baš ispred samog Integra. Jadnik je od tada izgubljen svaki trag.
Zapalivši sve iza sebe i pokupivši i najmanju sitnicu koja se mogla prodati za nove količine alkohola, družina napusti stronghold pustošeći usput sve što se dalo opustošiti. Zašto su to učinili nikada nikome nije bilo jasno kao ni to zašto su se uopće i rodili. Na žalost svijeta u kojem su obitavali to je ipak bila činjenica.
Došavši pred jedan grad izbio je maleni sukob u družini. Naime, barbaru Remathoru nije bio dozvoljen ulaz u grad zato što je bio prelijep pa su se svi prepali da će ta njegova ljepota da utječe na svu nerođenu djecu. Integro to nije želio ni da čuje, ali u stvari i nije mogao da čuje zbog alkohola u svojoj krvi. Tako je Remathor morao da pliva rijekom ubijajući tako svojim vonjom sve ribice u njoj, a Integro se okomio na Mrkia.
“Jači sam od tebe!” pijanim i hrapavim glasom se derao Integro.
“Ma, ti si…” pokuša Mrki.
“Ho'š da vidiš!? Ha!?” uporno će Integro.
“Ma, dobro, bolan….” opet će Mrki.
“Šta je, pizdo!? Bojiš se!? Ha!? Znaš da sam ja je*****i. Vidi mača sto imam!”
“Dobro je, bolan…” ovaj put će svi.
“Šta je!? Ja sam najjači!?”
“Remathorrrrrr!!!” zaori se dolinom izdaleka.

DM Mladen “Tyr” Vuković
30.09.2005.g.

28.09.2005.

VAMPIRSKE NEVOLJE

I dok su se naši hrabri junaci divili novim bogatstvima koja su tako iznenadno stekli zateče iz novo čudo. Sigmanova glava u sekundi posta vampirska lubanja i on se takav samo zaputi iz monarhovog dvorca hodajući kao muha bez glave. U stvari, muha leti, ali se valjda tako kaže mada mi zvuči skroz nelogično. Njegovi vjernu suputnici samo slegnuše ramenima i krenuše za njim da vide kuda će ih to Sigman s novom glavom odvesti.
Dani su prolazili, a junaci su išli i išli sve dok jednog trena nisu skontali da se nalaze u nekoj šumi. Sigman je stajao sa svojom starom glavom na ramenima, a novom ispred nogu pitajući se kog vraga on sad radi u šumi.
Suputnici ga ušutkaše uvjeravajući ga kako je zadnjih dana puno pio pa se nije svega sjećao dok ih je sada čekalo nešto novo. Ispred njih je zjapila ogromna pećina. Pećina=čudovišta+zlato=avantura+bogatstvo. Uhuuuuu… Pa, šta čekaju? Svi se samo zaletiše unutra bez, po običaju, mnogo razmišljanja.
Na početku su ih dočekali neki veliki zombiji i još veći skeletoni, ali kada je Pijana Družina završila s njima na zemlji je ostala samo hrpa kostiju i tjelesnih komada. Kud' oni prođu tu više ni trava ne bi pomislila da pusti korijen.
Par prostorija dalje isto. Skeletoni. I, naravno, isti završetak. Još veća hrpa kostiju. Jadnici su se pokajali što su uopće ustali iz mrtvih.
Čak niti kostur crvenog zmaja nije ulio strah u kosti Pijanoj Družini. Čak što više, desilo se suprotno. Nakon njihovog bijesnog naleta jadnik je vidio u kakav je belaj zapao pa je istog trena pokušao da pobjegne, ali uzalud. Sigman i Yeti su ga uhvatili za noge ne dajući mu da uzleti, a Integro i Remathor su ga krenuli tako kasapit da mu više nijedna kost nije imala oblik kosti.
Nadalje, dočekali su ih sarkofazi. Čim su pomislili da će sad bez problema moći da opljačkaju, pardon, očiste, stvari iz grobova dočeka ih novo iznenađenje. Iz sarkofaga iskočiše sedmorica vampira spremni da im se nasišu krvi. Kakva je to bila kobna pogreška za vampire. Naši hrabri junaci su se u trenu razmahali svojim moćnim oružjem i jadni vampiri su uskoro krenuli bježat gdje je koji stigao. Jedan je, onako uz put, uspio mlatnut toljagom po glavi neustrašivog Integra i naš je hrabri i ponekad naivni junak pao u nesvijest. Kada su ostali članovi družine pobili vampire i nakon par minuta probudili Integra on je tek onda pobjesnio što je uspio da ubije samo jednog.
Međutim, kada su sišli jedan nivo niže njegov bijes je bio zadovoljen. Dolje ih je dočekalo čudovište sazdano od same tame, ali kada je vidjelo divljeg Integra sāmo je pokrenulo proces samouništenja samo da se ne bi suočilo sa bijesnim Integrom. Shvativši da više nema koga da ubiju naši junaci su se predano bacili na pljačkanje, pardon, čišćenje grobnica tvrdeći da mrtvacima neće ništa od toga trebati još posebno sada kad su ih ubili po drugi put.
U grobnicama pronađoše mnogo lijepih i vrijednih stvari, ali je svima zapeo za oči jedan predivni mač koji je Sigman identificirao kao Mač vampira Kasa.
“Evo meni super mača,” oduševljeno će Integro.
“Pa, mog'o bi i ja…,” pokuša Yeti.
“Jelde jest dobar, ha?” prekide ga ga Integro.
“Jesi li siguran…?” ubaci se Sigman.
“Sad su čudovišta naje***a,” sretno reče Integro.
“Zar ne misliš…?” proba mu ponovno reći nešto Yeti.
“Ha, sad sam pravo je**n,” Integro ne dozvoli nikom da išta progovori.
“Remathoooorrrrr….?” pokuša i neustrašivi barbar.
“Tako je kolega Rema, mač je k'o stvoren za mene,” zaključi Integro daljnju raspravu i avanturu.

DM Mladen “Tyr” Vuković
10.05.2004.g.

27.09.2005.

KRUHA I IGARA

I konačno se skupina hrabrih junaka usudila da se izvuče iz zaštite svog brloga. Neko je negdje na jugu raspisao natječaj za borce, a naši su hrabri junaci to odmah iskoristili. Yetia su istjerali iz šume gdje je orgijo sa svojim jadnim zimskim vukom, Sigman je pak samo hodao okolo kao muha bez glave, a Integro je shvatio da ako ne nabave veoma brzo novu lovu neće imati više para da kupi nove hektolitre medovine. Tako su oni natovarili su na sebe sve što se moglo natovariti tako da bi se i konj postidio svojih mogućnosti kao tegleća životinja. U tvrđavi su ostavili sve što je bilo lijeno. Neku gamad što su unajmili, ludog druida čudnog imena sa istoka što im se priljepio k'o proljev, dva pijana klerika i one ostale što su ih imali običaj pratiti diveći se njihovim sposobnostima hrabrih junaka.
Uz put ništa novo. Neki su bježali od njih, drugi su pak tražili da ih nadaleko čuveni Integro mlatne šakom kako bi se mogli s tim pohvaliti, treći su htjeli da pipkaju Sigmanove abnormalno velike uši istovremeno se napaljujući, a četvrti su izvodili Yetiu svoje domaće životinje da ih taj čuveni rendžer “blagosliva” na svoj poznati način.
Put je protjecao tako sve dok se k'o budale nisu zaletjeli da spasu nekog divljeg polučovjeka koji je znao sam da urla jednu riječ: Remathooooor!!!! Zaključili su da je neki divlji barbar i poveli su ga sa sobom smatrajući kako će im nova krv dobro doći kao topovsko meso.
Ipak, zaglavili su u Rondu. Tu ih je gradski monarh natjerao da se bore protiv njegovih “ljubimaca”. Prijetio im je da će im ¢#±ø⅞ℓ☺ majke, silovat ih do besvijesti, a zatim kastrirati ako ne pristanu. Oni “zastrašeni” monarhovim prijetnjama nevoljko pođoše u gradski amfiteatar gdje ih dočekaše dva monarhova “ljubimca”: gorgon i crveni zmaj.
Avanture ovih hrabrih junaka su već nadaleko poznate tako da opišem načine kako su iskasapili ova jadna stvorenja bi bilo suvišno. Najkraće, sravnili su ih sa zemljom.
Onako umorne, krvave, znojne i prestrašene monarh ih dovede pred sebe tvrdeći im kako su učinili lošu stvar, toliko lošu da će im sada ¢#±ø⅞ℓ☺ majke, silovat ih do besvijesti, a zatim kastrirati. Međutim, junaci doslovni koliko i jesu, shvatiše monarhove riječi previše osobno i doslovno tako da su se odmah zatrčali na njega ne dajući jadniku priliku niti da ih nagradi.
Integro tako silovito razbaca svu stražu oko sebe, Sigman ih spali svojih fantastičnim magijama, Yeti i zimski vuk Bobby ih krenuše gristi za stražnjice, Remathor samo stade da se dernja Remathoooorrrrr, a čarobnjakov elemental počne pucati čvoke svim prisutnima. U novonastaloj gužvi maleni i snalažljivi lopov se provuče svima kroz noge, priđe monarhu i zabi mu nož u međunožje istovremeno mu čupajući muškost i ponosno je dižući iznad glave tvrdeći da je posvećuje svom uzoru i idolu, Integru.
Vidjevši da na kraju nema nikoga koga bi još dodatno ponizili svi članovi skupine stadoše da pljačkaju sve što im dođe pod ruku, čak i monarhovu muškost.
“Ovo je fakat bilo dobro!” prodera se Integro.
“Je, je. Slažem se,” dobaci Yeti.
“Samo ih je bilo malo, a ja ih sve pobio,” ponosno će Integro ne vidjevši u svojoj zabludi tuđe poglede.
“I to bi bilo to,” na kraju reče Sigman u želji da zaključi avanturu.
“Tako je,” svi će u glas presretni što im je i ovo bio jedan plodan pohod.
“Remathooooorrrrr!!!!!??????”

DM Mladen “Tyr” Vuković
06.05.2004.g.

26.09.2005.

BAZA OPERACIJA

Nakon veoma uspjšnog pohoda po Crnoj Šumi hrabra družina nastavi dalje sa svojim avanturama tako što su iz sveg glasa pjevali stare sjevernjačke narodne himne popravljajući svoje velelijepe glasove sanovim litrama alkohola. Sve što je bilo živo i barem trunku pametno pobjeglo je iz njihovog radijusa kretanja barem na dvadeset kilometara. To nije ni čudo, Intrgro može da našnjofa svaku moguću priliku od koje bi napravio nepriliku. Zna se po koga.....
Put ih tako navede u Marikest, a pobožni građani toga mjestašceta su počeli proklinjati svoga boga psujući mu sve po spisku zbog toga što je Pijanu Družinu naveo u taj grad. Ali, i bog ko bog, ne može im čak ni on ništa.
Dok su ispijali medovinu u krčmi usput hvatajući za stražnjice krčmareve mnogobrojne kćeri načuše (ko bi reko!) o nekakvom utvrđenju u planinama. Priča se da su ga naselila svakojaka čudovišta, ali da se ispot nalazi rudnik. Pobij čudovišta+bogati rudnik=uživancija do kraja života. Još jedna vrlo jednostavna formula koju je Sigman već unaprijed proračunao. Nema te stvari koja sad to može pokvarit.
Odoše oni odmah tako do utvrđenja, kad ono gore, nepristupačno im. Ma ko ga j**e. Hajmo mi pravo pa šta bude. I uradiše tako. L Budale.
Niti ne dotrčaše do ulaznih vrata kad neka zalutala strijela pogodi klerika Sliju za kojeg nisu ni skontali da im se pridružio. Ma, nek je mrtav. Ionako im nije ni trebo. Prolaz lijevo, prolaz desno, prolaz pravo, glavom u zid... i tako dalje, da ne dužimo, hrabra Pijana Družina OPET (iznenađujuće, zar ne? pitam se ko im ovo sve dozvoli?) potamani sve živo i neživo (ovaj put nije bilo neživog, by the way) i ostade oči u oči sa dva trola. Koja strahota? Noge im se tresu, ruke podrhtavaju, hlaće se naglo smokriše, oči zasuziše i jadni trolovi dobiše na kraju srčani samo gledajući u velebnu ljepotu naših hrabrih junaka. J Phhhhhh.....
Bi šta bi, nestade trolova, zaletiše se frajeri i u rudnik, ubiše tamo nekakvog orca u šarenoj odjeći i njegove sljedbenike koji su ipak bili neživi. Hmmm.... Kako veoma bitna informacija za sve prisutno građanstvo.
Svejedno ubiše oni njega, pokradoše, pardon, poslužiše se njegovim “bivšim” stvarima, i proglasiše novoosvojeni teren svojim tako što obiđoše sve moguće krajeve oko utvrđenja i povratiše na svakom mogućem ćošku. Ma, nema ništa životinjsko u njima, to je sve čista slučajnost.
Slavlje im pokvari jedan zimski vuk koji je bio privezan u sred dvorišta, ali kada ih prepade njegova veličina hrabri junaci se toliko ražeštiše i naljutiše da su jadnika natjerali da bježi u očaju pokušavajući sačuvati svoju čast i muškost.
Na samom kraju nađoše u trolovskim barakama mnogobrojne zarobljenike. Integro u toj situaciji pokaza svu svoju maštovitost tako što je natjero malenog polutana da spolno opći sa ogromnom goblinkom. Oduševljeno objavi svima prisutnima da je potomstvo toga čina njegovo.
“Fino mjesto, jelde, dragi kolega Sigman?” upita Integro.
“Jašta,” složi se moćni čarobnjak.
“Onda ćemo vako! Tebi onaj jedan toranj, meni sve ostalo. Jel može?”
Znajući da ga prepirka i svađa neće nikuda odvesti Sigman se složi.
“E, još kad rudnik proradi, pa kad pare krenu stizat....” opet će Integro.
“Poćet će fešta, jelde?” upita Sigman.
“Ma, fešta počinje odmah. DAJ NAM VAMO BURE MEDOVINE!!!” prodera se Integro na zatečene robove oduševljeno iščekujući i medovinu, a i njene posljedice budući da su ih i do sada dovodile do nemogućih rezultata.

DM Mladen “Tyr” Vuković
17. 07. 2004.g.

25.09.2005.

MAUZOLEJ

Dok još alkohol iz njhivoh žila nije izašao pu je naše znane junake odveo dalje na jug. Dani su prolazili, a krajolik se mijenjao. Iz planina siđoše oni u ravnije krajeve, a da to niti ne primijetiše. Tako se jednoga dana nađoše nadomak malenog gradića smještenog uz rijeku. Nitko tada, pa ni bogovi, nije mogao shvatiti zašto ne uđoše u grad. Zajogunjeno tako hrabri junaci krenuše na istok uzvodno prateći rijeku i put ih dovede do jedne šume. Niti sami nisu znali kakkva je to šuma bila, a još ih je manje i interesovalo. Bez razmišljanja zađoše u nju da se malo dive čudima ljepote.
Nakon samo par stotina metara šetnje šumom u susret im dođe par stovrenja, što šumskih što magičnih. Međutim, to njih ne bijaše briga već jednostavno s njima zaključiše sve šro se imalo zaključiti tako što su ih ubili odmah na istom mjestu. I, naravno, ponovno opravdaše nadimak koji su sami sebi dali: Pijana Družina.
Tako zagrljeni mlateći tko već zna koji litar alkohola dođoše i do drevnog mauzoleja smještenog u toj stravičnoj šumi. Nisu ni skontali što rade kad su već sljedećeg trena hodali mračnim tunelima mauzoleja vitlajući mačevima na sve strane i plašeći pred sobom jadne životinjice koje su tu sebi pronašle utočište.
Prva prostorija se napuni mrtvacima, druga i treća odmah za njom, a oni još ne bijahu svjesni niti što rade. U četvrtoj prostoriji, koju su, je li potrebno reći, također napunili leševima, skrenuše desno jer je to bilo očito. Drugog puta nije ni bilo tako da nisu morali niti puno razmišljati što im je predstavljalo dodatnu olakšicu. Ponovno nastaviše sa svojim rušilačkim i uništivačkim prodorom kroz sve i svašta ostavljajući iza sebe leševe, uplakane udovice, osiromašenu djecu, rođake u žalosti..... Samo malo. Pa ubijaju nemrtva čudovišta. Koga je ionako briga imaju li ikoga iza sebe. ☺
Bilo kako bilo, dođu konačno oni i do kraja mauzoleja. Tamo ih dočeka miroljubljivi drow koji je pobjegao od svoje rase da bi sebi našao utočište. Phhhhh..... Kao da je naše junake ikad bilo briga za tim.
Potez, dva i tri. Gutljaj jedan za drugim i ostaviše oni jadnog drowa da leži u vlastitoj lokvi krvi gaseći s njegovim životom i njegov san da će ga možda netko prihvatiti na Površini kao prijatelja.
“Hej, ljudi! Vidi tamo ima nešto!” prodera se Integro trčeći prema jednom sanduku kojeg bez ustručavanja otvori.
“Šta ima? Šta ima?” nestrpljivo će Yeti čekajući kakvu nagradu za mukotrpni rad.
“Puno finih stvari i to sve za mene,” oduševljeno će Integro.
“Nema ništa za mene?” s nadom ga upita rendžer.
“Ma, što će to tebi. Ja sam ovdje najjači i meni najviše stvari treba. Joj, vidi kako fin mač.”
Yeti ga samo snuždeno pogleda shatajući da ništa ne može da učini.
“Ima ovdje još nekih stvari,” reče mu Sigman dok je Integro već napuštao prostoriju razdragano mačući mačem.
“Jel, čega?”
“Ma nekih sitnica koje njemu nisu trebale, al' će poslužit.”
“Ma, bolje išta nego ništa, zar ne?” upita Yeti.
“Upravo tako, dragi moj prijatelju,” složi se Sigman. “Upravo tako.”

DM Mladen “Tyr” Vuković
02.07.2004.g.

25.09.2005.

GORUĆA KUGA

U kasne noćne sate u malenoj i prljavoj krčmi u seocetu negdje na sjeveru čarobnjaku Sigmanu za pogled zapne bahati mladi borac kako rukom dodiruje bucmastu krčmarevu kćerku po stražnjici istovremeno ispijajući ogromnu kriglu jake sjevernjačke medovine. Trebao mu je netko za put, a znao je da će uz par krigli i malo zlata lako pridobiti ovog mladog, nadobusnog i nadasve neiskusnog borca. Nakon samo par sati i velikog broja krigli medovine njegova pretpostavka se potvrdila. Borac Integro je bio opčinjen čarobnjakovim zlatom i prodao bi dršku svoga mača da ih dobije par. Bilo kako bilo, Sigman je sebi pronašao prvog pomoćnika u spašavanju svijeta, borbi protiv zla, sticanju bogatstva, silovanju djevica…….☺ malo ga je previše zanijela ova sjevernjačka medovina.
Prva avantura ih je čekala u malom rudarskom naselju po imenu Duvikov Prolaz. Uz put su iz jedne šume istjerali mladog rendžera Yetia prisilivši ga da krene s njima. Yetiovim odlaskom iz šume mnoge su životinje odahnule. Kružila je priča da je rendžer pretjerano “privržen” svom umijeću, tj. životinjama.
Bez mnogo suvišne priče u naselju su pokupili Integrovim “diplomatskom metodama” zbunjenog klerika Seu uvjeravajući ga kako nije ništa loše da klerik spava sa ženama, masturbira u krevetu, pljuje na kip svoga boga, zapali čudnovatu južnjačku travu i svima opsuje štošta iz familije. Klerik, sav razdragan i opčinjen, odmah krene s njima.
Nisu se mnogo divili prirodnim čudesima dok su išli k cilju svoje prve avanture, rudniku u planinama. Ispijajući burence medovine došli su do ulaza u rudnik i kročili u njega dižući toliku buku da su se i drowi udaljeni 300 kilometara odatle prepali za svoje živote misleći da najezda kreće prema njima.
Prvim dijelom rudnika su doslovno protrčali. Yeti je čudesno nabasao na nekakvu zvučnu zamku oglušivši tako na par sati, Integro je pijano mahao mačem za jadnim malim koboldima koji su pronašli utočište od surovog svijeta u rudniku, Sigmana je iznenadila ogromna vjeverica i skoro mu otkinula glavu dok se Seo sa strane podsmjehivao prizoru gazeći s vremena na vrijeme pojedinog pacova te ga mrtvog spremao u svoju torbu misleći za kakav će mu predivan ručak poslužiti. Yeti je uskoro pronašao litra nekakvog južnjačkog vina i ljubomorno ga sakrio od ostalih. Desilo bi se još štošta da ih u pijanom pohodu nisu napali još neki koboldi. Hrabri junaci su se još hrabrije uspentrali uz stijenu spremni da ih prisastave sa zemljom, ali se vođa kobolda uspio nagoditi sa Sigmanom Mekog Srca.
Koboldi su otišli, a junaci nastavili svojim putem u potrazi za novom krvi. Krv nisu našli, ali jesu “opasne neprijatelje”. U jednom prolazu su ih dočekali zombiji, ali su se pokajali što su ustali iz mrtvih kada se pred njima prikazala strašna i pijana figura hrabrog junaka Integra. Užasnuti tom furijom i “hrabrošću” koja je sijala iz njegovim očiju svi su na mjestu popadali umirući tako po drugi put. Poneseni euforijom hrabri su junaci usput izbušili nekakvog tetoviranog orca. Živcirala ih je njegova mantija dračave boje i njegovo mahnito mahanje rukama po zraku. Tako su hrabri junaci pokupili sve što se u rudniku moglo pokupiti i ponosni na sebe napustili rudnik.
“A, šta smo ono mi trebali radi't ovdje?” prodera se Integro napola gluhom Yetiu.
“Fakat ne'am pojma, al' sam naš'o neko vino dole u onoj rupi,” ponosno će rendžer.
“Daj vamo da to slistimo,” oduševljeno će Integro te se zatim obojica baciše na flašu kao isposnici na djevojke u bordelu.
Sigman je pak u međuvremenu skoknuo do naselja, pokupio pare od jadnih i siromašnih ljudi i zadovoljan sobom i plijenom poveo svoje hrabre, neustrašive, časne, ponosne i vrijedne suputnike u neku novu avanturu.

DM Mladen “Tyr” Vuković
04.05.2004.g

24.09.2005.

PROLOG

Nekada davno u neka tamo drevna vremena bijaše jedan mladić koji se samozadovoljno nazivao Tyr. Međutim, njegov samozadovoljni nadimak nije nitko shvaćao, niti otkuda je nastao niti zašto ga je baš izabrao. Taj isti Tyr je bio opsjednut mitologijama i fantastikom do te mjere da je, u stvari, živio u tom svijetu više nego u ovom stvarnom. Umjesto ljudi on je vidio raznorazne trollove, orcove, gobline i povremeno zmajeve. I tako ga je vrijeme prolazilo u njegovim fantazijama dok je sva okolina s vremena na vrijeme na njega bacala poglede straha, osmjehe prezire i pokoji kamen. Bilo je to tako sve dok jednoga dana nije bio prisiljen da svoje trenutno mjesto stanovanja (Novi Travnik aka. Pucarevo) prepuno zlih utvara zamijeni sa neistraženim predjelima (Turbe) podno jedne planine (Vlašić) za koju se sumnjalo da je opsjednuta zlim duhovima i proročanstvima.
Došavši u te nove neistražene predjele, Tyr-u je trebalo neko vrijeme da se adaptira. Trolli, orci, goblini i zmajevi su i dalje bili tu, ali u drukčijoj manifestaciji. Uskoro je započela jedna era koja će obilježiti, ne samo jednu generaciju podno Uklete Planine, već će ostaviti traga, i još uvijek ostavlja, na svu okolinu koja je imala tu (ne)sreću da dođe u dodir sa poganim jezikom još poganijeg Tyr-a i njegovih, s vremena na vrijeme, vjernih sljedbenika.
Družina s oformila s vremenom. Prvo je upoznao Daxthora aka. Ado, koji je tek doputovao iz Zapadnih Predjela (USA) za koje je uporno tvrdio da postoje mada mu nitko nije vjerovao. Svi su ga gledali sa podsmjehom, ali je Tyr jedini bio taj koji je vjerovao u njihovo postojanje te se zbog toga brzo razvila mutualna konekcija među njima. Činjenica koja je tome pripomogla bilo je još i vjerovanje Daxthora da su vampiri naša svakodnevnica te da je sam Tyr jedan od njih.
Nakon što su njih dvojica sa svojim uvjerenjima unijela strah i trepet među sav okolni nedužni i nevini narod, družini se pridružila i treća osoba. Bio je to AzzureMoonlight aka. Sigman aka. Adi, koji je od njih dvojice vidio dva robota koji su bili programirani da unište sav poznati svijet. Kako je i sam bio programiran da to uradi, bilo je očito da im se pridruži. Najnovija kuga i trovanje nedužnih umova su upravo započeli. Nitko još uvijek nije bio svjestan što se upravo dogodilo. Naime, da su na vrijeme shvatili kakav su ubojiti Trojac iz Proročanstva oni bili, odmah bi ih spalili na lomači uz pomoć svih mogućih svećenika i hodža. Međutim, na njihovu sreću, a nesreću svijeta to se nije desilo.
Karajko aka. Yeti, se pojavio negdje uz put. Bio je očigledna žrtva trovanja umova koje je Tyr najviše preferirao. Družina je dobila novu žrtvu i vjernog sljedbenika do groba, a po svemu sudeći to je bilo veoma blizu.
Mrki aka. Nameless, im se pridružio samo zato što je na vrijeme uvidio da će ova skupina da ostavi ogroman utjecaj na svijet prije nego što ga uništi.
Rema aka. Klada, se samo priključio bez ikakvog pitanja i bez ikakvog objašnjenja, a kako su Tyr-u trebali novi podanici, nikada ga i nije upitao za razloge. Zato i dan danas ima strah da će on biti jednini u stanju da uništi skupinu iznutra, što će, na sveopću žalost, dovesti do opstanka svijeta.
Konačno kompletirani, krenuli su u svoje pohode. Uz nesagledive i nebrojene količine svete vode (alkohola) počeli su tumarati okolinom (vikendicama i praznim kućama) vršeći svoje čudne rituale prizivanja (bacanja D&D kockica). Sve optužbe na svoj račun su zanemarivali znajući da samo oni znaju pravu istinu o svijetu. Zmajevi su se probudili iz svoga drevnog sna, trolli su počeli silaziti sa Uklete Planine, orci i goblini su napuštali svoje pećine i počeli pustošiti, a oni su bili jedini koji su im stajali na putu. I zato su odlučili da im se pridruže. Naime, mrzili su happy end-ove.
Trovanje je započelo, kuga se širila, njihovi zadasi su smrdjeli od svete vode, a svijet je konačno postao njihova žrtva. Pijana Družina je puštena sa lanca zahvaljujući Tyr-u kojemu je pripala čast da bude njihov vođa te da bude taj koji će njihovu Sagu da predoči svima onima čiji se kraj bližio upravo zbog njih samih.

Mladen Tyr Vuković
24.09.2005.g.

24.09.2005.

SAGA O PIJANOJ DRUŽINI

Uloge:

Ado aka. Daxthor - Fighter Integro
Adi aka. Azzure Moonlight – Sorcerer Sigman
Karajko aka. Yeti – Ranger Yeti
Mrki aka. Nameless – Paladin Mrki
Rema aka. Klada – Barbarian Remathor




u režiji i interpretaciji
Dungeon Mastera
TYR-a


D(ungeons) & D(dragons) & D(rinking)
<< 08/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Visit these links for further fantasy education:

Also visit me:

Primjedbe i psovke šaljite ovamo
tyr@net.hr

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
9310

Powered by Blogger.ba